Tekma polu-finala FIFA WC-a, ARG vs CRO

Kako sam već pisao, svježe o tekmi s Brazilom, o nogometnoj igri kroz prizmu duhovne manifestacije kolektivnog duha naroda i momčadi reprezentacija, tako ću, eto, iskoristiti i ovu tekmu u tom klišeju;

strasti neće nedostajati, niti sa jedne strane, ali ‘strast bez kontrole je ništa’ – tek sjajna koreografija, i to do perfekcije sinhronizirana, kroz nužne dugotrajne pripreme, može dočarati urođene strasti polova koje se, u tangu, konstrukcijski, umjetnički, stapaju u ljubav …

A kada tome nije tako, te strasti prečesto, i u pravilu, završe u destrukciji bola i patnje.

Argentinska momčad Messiju želi strastveno podariti naslov, ali znamo da koreografija za to nije mogla biti uvježbana ‘do bola’!

Zato, kada bi hrvatska kompozicija zvučala kao valcer, laka koraka, lake misli, jednostavne izvedbe, zaigrana i pouzdana kompozicija koja ne ostavlja prostora destruktivnoj napetosti … ‘Drami’ … ??

.. Opuštenija, a ipak ujedno i odgovorna izvedba, svih jednostavno posloženih partitura hrvatskih igrača, već solidno i uvježbana, mogla bi natjerati argentinsku momčad da uopće ne čuje ikakvu dramatičnu podlogu za svoj željeni tango … U Zagrebu, k’o i Beču, … lakše note Strauss-eka mogu srušit’ tenzije ovako velikog natjecanja!?

Tribine, argentinske tribine, mogu biti uspavane .. nježnim valcerima, to ih uopće ‘ne pali’, a nama to je puna kapa razigranosti i veselja?!

Uživanje u veličini ove predstave, na najvećoj pozornici, uz jednostavne note, mogla bi otupiti argentinske paklenski ozbiljne, teške i dramatične namjere? [Poput nota ‘Šestaka’?]

https://m.youtube.com/watch?v=-2-Zqog-p5c&list=PLdv9uzmdCjbHKwadHZwLJAAoCAHZxZ8tX&index=81

Nogomet; najvažnija sporedna stvar na svijetu?

Tekma Bra vs Cro ‘post festum’

Neeeee… čisto – najvažnija, muškom principu!!!

Iskrene emocije u ‘muževa’, vidljive na fotografiji, a i u vašoj memoriji, nesumnjivo, govore; među-muški iskreni zagrljaj nakon postignuća zajedničkog cilja, koji nadilazi i pobjeđuje pojedinačne egoizme, najvažnija im je stvar na svijetu, predanost tome trenutku nadilazi osobne emocije i pretvara se u manifestaciju duha? Pitam vas; mislite li da je tome tako?!

Ako jest tako onda, drage ‘Knoll-žene’, loša je vijest, kao logična posljedica toga – nogomet je najvažnija stvar na svijetu, a najvažnija sporedna stvar je ‘staviti štapić u kolutić’, if you know what i mean?! 😉

“Hologram”

“Hologram”
Arbt:
“.. Kohezijom oprečnih viđenja <~> Svijest svjedoči suprotnosti unutar Jedinstva…
Ljudi (Čovječnost) nad-osjećaju da se Jedno raz-otkriva u suprotnosti-ma, a raz-Umom sa-Znaju da se su-protnosti harmoniziraju rezonancijom ‘sa samim sobom’!!..”

Heraklit: (πάντα ῥεῖ)
“Ljudi ne znaju da se ono što je u suprotnosti slaže sa samim sobom.”

Rafael – autor umjetničke pred-očidbe …

Portal of Death (The door of new Life/Jesus, Harry.. ♾️)

Where do we go to, when we abandon our physical body? Where do we dive down? Through our death, we dive down with lightning speed into that which forms our physical body, from out [of] all the super-sensible forces.

Imagine that all the constructive forces that have worked upon your physical body ever since the pre-time were to stretch themselves into infinity in order to prepare the place in which you live between death and a new birth.

Between birth and death, all this is drawn together, I might say, within the space enclosed by your skin, it is merely drawn together. [Exactly like an interval from

When we are outside our physical body, we experience something that is of utmost importance for the whole subsequent life between death and a new birth!!!

I have often mentioned this experience is of opposite character to the corresponding experience during our life here upon the physical plane.

During our life upon the physical plane we cannot look back as far as the hour of our birth, we cannot look back upon it with the aid of our ordinary cognitive power.

There is not one person who can remember his own birth, nor look back upon it. The only thing we know, is that we were born, in the first place, because we have been told so by others, and in the second place, beacuse all the other human beings that came to the earth after us, were also born, so that we infer from this that we too, were born.

But we cannot pass through the real experience of our own birth.

Exactly the opposite is the case with the corresponding experience after death!!!
[Like semi-open-closed interval in a mathematical script.]

Whereas, during our physical life, the immediate contemplation of our birth can never rise up before our soul, the moment of death stands before our soul throughout our life between death and a new birth, if we only look upon it spiritually!!

We must realise that we then look upon the moment of death from the other side; here, on Earth, death has a terrifying aspect only because we look upon it as a kind of dissolution, as the end.

But when we look back upon the moment of death from the other side, from the spiritual side, then death continually appears to us as a victory of the spirit, as the spirit that is extricating itself from the physical!?

It then appears as the greatest, most beautiful and significant event, moreover, this experience kindles that which constitutes our Ego-consciousness after death!

Throughout the time between death and a new birth, we have an Ego-consciousness that not only resembles but far exceeds that which we have here, during our physical life!!

We would not have this Ego-consciousness, if we could not look back incessantly, if we would not always see — but from the other side, from the spiritual side — that moment in which our spiritual part extricated itself from the physical.

We would not have this Ego-consciousness, if we could not look back incessantly, if we would not always see, but from the other side, from the spiritual side, that moment in which our spiritual part extricated itself from the physical.

When we cannot contemplate the moment of death, beyond the portal of death, then our Ego-consciousness after death is in the same case as our physical Ego-consciousness here upon the earth, when we are asleep.

Just as we know nothing of our physical Ego-consciousness when we are asleep, so we know nothing concerning ourselves after death, if we do not constantly have before us the moment of death.

It stands before us as one of the most beautiful and loftiest moments!!! ❤️

Pjesnik

Zavodnik
riječi, žena i sebe sama
ponekad pronađe istinu
gdje normalan ju ne traži
Izgubljenik
smisla, praktičnosti i bliskosti
ponekad se ogrije na vatri
potpuno nepoznate ljubavi
Beskućnik
bez javne kuhinje
razvija manire
stil mu hrane mjesto utrobe
Ljubavnik
bez partnera i partnerice
strast mu gori netremice
Pjesnik
samo čezne vidjeti
u tami Lice…

Arhitektura žive-filo-matematike

Želim Vam, svim svojim malobrojnim promatračima, ukazati na način i smjer potrage koji vodi ka unutarnjem miru i ljubavi, a mirni možemo biti samo kada smo u sebi razumjeli i dokazali nešto. Zašto onda propuštamo dokazivati sebi samima, zašto propuštamo razumjeti dublju istinu?

Arhitektura – “Kuću koju gradite na temeljima koje niste provjerili je rizična kuća, u vama mora postojati, i razuman je strah, da bi se takva kuća mogla srušiti!”

U osnovnoj školi vam nisu ponudili dokaz, jednostavan dokaz, “Pitagorinog poučka”, na kojem se gradi “cijela daljnja znanost”.. sva “visoka matematika”..kojeg vas uče odmah eksploatirati i ubirati koristi od njega, pohlepno, gramzivo, iz motiva koristoljublja, a da je propušteno promotriti ga iznutra, upoznati ga i provjeriti kako funkcionira..!?

Dokazi ..Pitagorinog poučka..

Ali .. Jeste li znali i ovo!? 🪢❤️⁉️

Ove inačice, ali u dubinskom značenju poopćenja Pitagorinog poučka, koje vjerujem prvi puta sada vidite, i možda su vam zanimljive, su prirodna, dječja daljnja podpitanja u vezi “obične” jednadžbe A^2+B^2=C^2…

Dokaz Adicionog trigonometrijskog teorema uzgred..

Dokazati nešto samome sebi ..!!!?

Ne postoje trojke A, B, C koje za više potencije od “kvadrata” (na drugu potenciju, na kvadrat ..) mogu ispuniti jednadžbu A^n+B^n=C^n!!! To je posljednji -Fermat-ov teorem ..velika zagonetka matematičira 20-og stoljeća .., ali time vas neću umarati .. samo se nadam da je nešto probuđeno u vašoj “Nutrini”…

“Drugim riječima” … Matematičari pokazuju, samima sebi u sebi, na one “sitne” stvari u kojima se čisto i nevino otkriva Istina, a samo tako se s njome, Istinom, može sprijateljiti, u razumijevanju kako i zašto ona funkcionira ..Kada se preskoči taj korak preostaje vam tek vjerovanje autoritetima, a da vam sve daljnje, složenije istine postaju nedostupne vašem razumijevanju te zato morate sve više vjerovati ..Ili to više i ne želite? .. Reći ću na kraju ipak ovako; “Samo istinsko razumijevanje vodi miru i ljubavi.”

Moj unutarnji Mit centralnog Meksika

Jedan dan života .. sve je ..

“Činim da oslobađam svoje roditelje osećaja da su me iznevjerili.

Činim da oslobađam svoju djecu potrebe da me učine ponosnim.

[Neka vlastiti put ispisuju slušajući svoje srce koje im neprestano šapuće na uho.]

Činim da oslobađam svog partnera obaveze da me učini kompletnom osobom.

[Ništa mi ne nedostaje; kompletan sam iako neprestano učim o svim drugim bićima.]

Zahvaljujem se svim precima koji su se sjedinili kako bih sam udisao život.

[Želim ih rasteretiti grešaka iz prošlosti i žaljenja za željama koje nisu ispunili; uvjeren da su učinili najbolje što su mogli, uz ograničenja u svjesnosti i razumijevanju koja su nosili.]

Poštujem ih i gledam nevino.

Ogoljavam se pred njihovim očima i očitujem svoju želju da ništa od svog srca im ne skrivam.

Slušajući i prateći srce, ostvarujem jedini životni cilj – slobodu od vidljivih i nevidljivih okova.

Odričem se uloge čednoga i onoga koji ispunjava očekivanja drugih.

Učim uvijek, lijepo i ružno, samo kroz ljubav.

Poštujem svoju suštinu, svoje načine izričaja iako mi rijetko uspijeva da me razumiju.

Slušam samo samog sebe, zato što sam jedini koji živi i kuša priču svog života, jedini poznajem sebe, znam tko sam, što osjećam i zašto radim to što radim.

Poštujem i uvažavam sebe.

Poštujem Božansko u sebi i Božanstvo poštujem u tebi.

Takvi Slobodni smo za Orlov let.”

[Želim da iskusiš svoj neograničeni sadržaj, prijatelju moj, ljubavi moja.]

[Mnoga su plemena centralnog Meksika, iako ‘u mesu’ to su ugasle civilizacije, živući u tim principima, oslobodile svoj Duh, koji ne gasi se – jer Duh stvoren je za Orlov let.]

Tv ‘umjetnost’

Tv umjetnost

Smeće i Umjetnost ne idu u istu ‘plavu vrećicu’ od 10 litara, mislim za sebe i u sebi. ‘Plava vrećica’ simbol je miješanog, nesortiranog otpada, a kako ja sve uredno sortiram ne trebaju mi uopće te plave vrećice. Svi koji se osjećaju umjetnicima u ovom projektu ‘Metro..’ van egzistencijalnog kriterija trebaju doraditi svoje stvaralačke kvalitete. Dovoljno pristojno rečeno?