Ako razmatram svoj život analogijski kako pristupam zadacima, izazovima koje kao sekvence unutar njega susrećem, rješavam, proživljavam, dakle unutar jednog (svog?!) života, ovog kojeg sam toliko-koliko(-toliko) jesam svjestan, to jest, povezujem racionalne točke svoga sjećanja u “nekakav” koliko-toliko kompletan (sve-obuhvatan), dosljedan (ne-proturječan), presudan (sa/bez finalnog suda), film-osobnog-života ..
{Godel(1), Godel(2), Turing..
}
.. onda moram reći da ću svu svoju inspiraciju i intuiciju pretočiti u ovu imaginaciju:
“Pojedinačno rješenje koje nalazim, u smislu destinacije rješenja situacije, inteligencijske ili emotivne senzacije, izazova, osviještenog doživljaja, zadatka, ..samo po sebi je nevažno, to jest nema za mene težinu bitka, ono bitno mi je – da se iz pojedinih projekcija gradi hologramska slika u prostoru-životu viših dimenzija. Na tom Putu matematika daje jasnije duhovne slike, a ljubav, koja druge ljudske duše, kao i druge duše pojava, drži za ruke, daje volju, životnu energiju, za ..dodatnu bitku još koju!”
Airinbert 